Iskustva parova
Naša priča počinje davne 2004.godine. Kao i većina parova kada stupe u brak, prvo što nam je bilo na” listi” za ostvariti je roditeljstvo. Paralelno smo rješavali i stambeno pitanje. U svemu tome bilo je tu dosta stresa, trzavica, svašta nečega, opterećenosti poslom…
Kao razlog nepostizanja trudnoće krivili smo sve gore navedeno.
Nakon par mjeseci braka dogodila nam se toliko željena trudnoća, sreći nigdje kraja… Nažalost, ta sreća nije dugo trajala i zamijenili su je bolovi tijekom spontanog pobačaja, mislim da ne moram govoriti o boli koju smo prolazili. Bilo mi je dosta objašnjenja poput “to je prirodna selekcija” i slično. Bila sam ljuta na sve koji bi mi tako nešto govorili. U međuvremenu tijekom narednih godina krenuli smo na neke pretrage, ništa previše jer kao mladi smo kud nam se žuri,nije nam potrebno i slično. Ali ispostavilo se da je itekako bilo potrebno. Ustanovljeni su mi policistični jajnici, hormonska slika je bila katastrofalna, a muž je imao dosta loš spermiogram.
Nakon prve trudnoće izgubili smo još tri anđela. Išli smo i na vantjelesnu oplodnju par puta,bezuspješno. Ali ipak u tom turbulentnom periodu, znači već nakon 15 godina braka, nešto se promijenilo, nabolje. Vjera nam je dala neopisivu snagu i osjetili smo da će ipak sve biti u redu, ne mogu to riječima objasniti. Na jednom od susreta bračnih parova koji mole za potomstvo, kod patera Marka Glogovića, čuli smo za Fertility. Odmah smo odlučili reagirati. Ubrzo smo i dogovorili susret sa našom dragom podučavateljicom Ivanom. Pitanje koje mi se vrtilo u glavi dok smo čekali termin susreta je bilo : Pa dobro gdje smo mi bili sve ove godine, kako nismo već prije čuli za ovaj pristup liječenju, zašto nam se prisilno nudila vantjelesna oplodnja kao JEDINI mogući način za roditeljstvo, ne znam, eto morali smo izgleda tako tim putem. Kada smo krenuli sa Fertility programom i pristupom, shvatili smo tek tada koliko (ne)znamo o našoj (ne)plodnosti. Susret sa doktorom nam je dao vjetar u leđa, nije sumnjao ni u jednom trenutku u naš uspjeh i na tome mu jedno veliko veliko hvala, jer prije toga smo bili na putu da odustanemo od svega. Nakon samo par mjeseci liječenja ostali smo trudni. Nažalost, moje tijelo još nije bilo spremno za trudnoću i opet smo izgubili bebicu. I kao što sam već gore spomenula, opet smo dobili vjetar u leđa, glavu gore i ajmo dalje.
Što se liječenja tiče, tu sam trebala dosta toga, od lijekova do raznih pretraga, štitnjača, uskladiti hormone (katastrofalan nalaz progesterona), otkrivena mi je intolerancija na pojedinu hranu, Robertsonova translokacija, operaciju sam prošla laparoskopiju i histeroskopiju prilikom čega mi je odstranjen septum maternice. Kada smo sve to doveli pod kontrolu, napravili smo i manju pauzu od pokušavanja da zatrudnimo. U tom periodu sve je teklo glatko i prirodno, bez stresa, opsjednutosti trudnoćom. Muž i ja smo se posvetili jedno drugome više nego prije, naravno bili smo i pod kontrolom našeg Fertility-a ,također i uz terapiju, bez prekida. Samo par mjeseci nakon ovog restarta ostali smo trudni!!! Opet se javio onaj osjećaj straha da li će biti sve ok, ali ovaj put sve je teklo dosta školski. Doktor je inzistirao na opsežnom praćenju, to je podrazumijevalo pretrage kako bi bili sigurni da sve teče u redu . I moram napomenuti sigurnost koju sam osjećala cijelu trudnoću ,jer sam znala da iako nije svemoguć , doktor će uvijek reći svoje mišljenje , iskreno i bez lažne nade i glume, dati savjet i prijedlog.
Zbog toga nam je Fertility nešto najbolje što smo mogli učiniti na ovom našem trnovitom putu do roditeljstva. A prema riječima pojedinih liječnika, nismo bili normalni kada smo rekli da ćemo krenuti sa ovim načinom liječenja, jedina opcija koju su nam nametali je bila vantjelesna oplodnja. Ali eto Bog za sve ima plan, mjesto i vrijeme. I danas plačem, ali sada su to suze radosnice, jer zahvaljujući Fertility-u danas nas grle naše najdraže ručice… Zato naša je poruka da nikad ne odustajete , ma kakve god crne prognoze i dijagnoze imali. Upornost se isplati.
MŠ&S&D
Ukratko – Spontani, tuga, razočaranje, neodgovorena pitanja, patnja, praznina, krivnja, narušeno povjerenje u Boga, strah, nedoumica, kako dalje? Htjeli bi opet probati. Htjeli bi još jedno dijete. Mladi smo, imamo dvije lijepe curice. Zašto smo ga baš mi izgubili koji smo otvoreni životu? Zašto je nama oduzeto, a darovano tolikima koji stoje u redu za abortuse, koji ga nisu htjeli, koji ga doživljavaju kao prijetnju? Hoće li se to opet ponoviti? Tko zna? Treba se uzdati u Boga, Bog je dobar. Pa bio je i dobar kada smo dijete izgubili, zar ne? Uzdali smo se u njega i izgubili smo dijete. Tko nam je garancija da se to neće dogoditi opet? Zar dobri Bog? Unatoč lošem i bolnom iskustvu, odgovor je DA, dobri Bog. Nadali smo se da će nam pokazati put, da ćemo se s njim nekako izvući. Preselili smo u drugi grad. Nova župa. Puno mladih obitelji, puno djece. Poslije Sv. Mise nam pristupa jedan mladi bračni par. Kažu bave se FertilityCare-om. Ispričamo im što nam se dogodilo. Zanimljivo čime se bave, ali to nama ne može pomoći mislimo. Pričamo dalje. Kažu da bi nam mogli pomoći. Razmišljamo, molimo, vjerujemo, prihvaćamo, krećemo s FC-om. Saznajemo da žena ima loš ciklus i da nećemo baš tako lako dobiti još jedno dijete. Slušamo upute. Zbližujemo se kao bračni par kroz FC podršku. Žena dobiva terapiju, čekamo, molimo, lomimo se, vjerujemo. Odlazi kod ginekologice koja surađuje s Fertilitycare-om i ona govori ženi da je spremna da zatrudni. Bojimo se iskoračiti, bojimo se gubitka. Molimo, mir je u nama i raste povjerenje da će sve biti dobro. Odlučujemo se za dijete. Žena je zatrudnila. Sluša sve upute, čuva trudnoću, rađa točno na termin. Bartul se rodio, 2800 g, nije velik, ali napuni srce. Plod naše ljubavi, povjerenja, hrabrosti, prije svega milosti, poslije toga žrtve i truda, izmoljen i blagoslovljen i mi po njemu, ali plod FC metode koja je providonosno došla kao odgovor na molitve dva slomljena srca jednog oca i jedne majke. Iskustvo odlično, preporučamo svakome tko ima problema s dobivanjem djece ili tko želi zdravo i ispunjeno živjeti svoju spolnost u braku i sam svoj brak iako nema problema s dobivanjem djece.
BB,
Ivkovići
Od početka našeg braka vrijeme Došašća ima posebnu ulogu u našem životu. To je vrijeme kušnji, teškoća nakon kojih dođe mir i život. Simbolično i s posebnom radošću iščekujemo rođenje malenog Isusa. U programu FertilityCare Advent je također poseban period u godini kada parovi koji imaju djecu mole za one koji djecu žele, a još ne mogu imati. Pastiri i Ovčice. Bogu hvala, mi smo imali priliku biti i jedno i drugo. Neopisiv je osjećaj, jedne godine biti Ovčica, čekati i željeti svoje dijete, a već druge godine iščekivati rođenje svoga djeteta i biti Pastir.
Naša priča je počela u studenom 2016. Godine kada smo ušli u brak. Ubrzo nakon smo saznali da čekamo dijete i vrlo brzo nakon toga i to da se naše dijete preselilo u Nebo. S tim prvim gubitkom trudnoće spontanim pobačajem počinje naša borba. Pretrage, nalazi, trudnoća i spontani pobačaji. Četiri trudnoće, niti jednom nismo čuli otkucaje srca naših beba. Odlučili smo da ćemo učiniti što je u našoj moći da nađemo uzrok i ušli smo u program FC. Prvo pola godine obuka, a zatim ulazimo u dio NaPro liječenja. Godinu dana terapija, raznih izazova i kušnji. Taj put nije lagan ali smo znali naš cilj – otkriti uzrok spontanih pobačaja. I polako smo se učili imati vjere i povjerenja. Vjere u Boga, a povjerenja u liječnika. Puno su nam u svemu pomagali naši podučavatelji, kao i poznanstva i iskustva parova koji prolaze slično.
Prošle godine, točno tjedan dana prije Božića rodila se naša Rita. Izmoljena i željena, dugo čekana. Riječima se ne može opisati osjećaj kada smo čuli otkucaje srca naše bebe nakon svega što smo prošli. To je bio najljepši trenutak u našem životu! Kada nas netko pita, što je pomoglo, kako to da smo sada imali zdravu trudnoću, uvijek kažemo da je to prvo bila volja Božja. Jer bez Božjeg „Neka bude“ ništa se nije stvorilo, a tek nakon toga je tu FC sa svojim terapijama. Naučili smo da u životu ništa nije crno/bijelo. Svaki put, svako iskustvo se sastoji od bezbroj malih trenutaka, životnih lekcija. Svi mi imamo slobodu promišljanja, slobodu biranja svog životnog puta i donošenja važnih odluka. Mi smo sretni i mirni da smo u ključnim trenutcima donijeli pravu odluku, posebno ulaskom u program FC. Ipak, u svemu se oslanjamo i oslanjali smo se na Boga. Osluškivali smo gdje nas On vodi i prepuštali se njegovoj volji. Zahvalni smo na svemu što smo prošli, radosnim ali i teškim trenutcima. Nadamo se da će naša priča pomoći nekome tko prolazi kroz slične kušnje.
Marija i Jure Zelenika
Široki Brijeg, 16.studenog 2021.
NeoFertility nam je promijenio život i omogućio da imamo prekrasnog sina. Neizmjerno smo zahvalni. NeoFertility doktor je jedini koji je dobro odredio terapiju i riješio moj problem isprve i jako brzo, nakon što nitko od liječnika koje sam posjetila u prethodnih 5 godina nije uspio! Naša savjetnica Ivana me upoznala s praćenjem ciklusa, koje mi je bilo otkriće u praćenju plodnosti i ujedno mi je omogućilo da bolje razumijem svoje tijelo i plodnost. Bila je tu kao divna podrška, na raspolaganju za sva pitanja. I terapija i praćenje ciklusa zahtijevali su predanost, no imali smo jasan cilj i potpuno povjerenje. S obzirom da se u NeoFertility liječi par, cjelokupno iskustvo nas je dodatno povezalo. Bez zadrške bismo preporučili svima koji planiraju obitelj!
M&A
Za FertilityCare program sam prvi puta čula od jedene dobre prijateljice koja je već bila u programu. Moram napomenuti da sam tada imala već 39 skoro 40 godina života i da mi je razina AMH bila jaaako mala. Toliko mala da su mi u KBC Osijek rekli da mi vjerojatno jedino preostaje da idemo na doniranje jajne stanice u Prag. Do tada, na moju žalost, nisam ništa znala o praćenju ciklusa osim nekih zaista najosnovnijih stvari tako da bi mi svaki odlazak kod liječnika, njihove „popreke“ dijagnoze i nagovaranje na umjetnu oplodnju stvarao veliki stres, što bi završavalo plačem jer sam mislila da nikada neću postati majka. Sa „Fertilitijem“, odnosno mojom voditeljicom ovdje u Hrvatskoj, Ivanom Zečević sam naučila pratiti svoj ciklus što je izuzetno važno jer tada sam tek shvatila da za mene ima nade i da to što mi je AMH nizak ne mora uopće značiti da neću postati majka jer su u „Fertilitiju“ i žene sa takvim problemom uspjele ostati trudne. Kroz razgovor sa Ivanom i naše susrete on line, postajala sam sve mirnija i moram reći da su svi moji strahovi i onaj kaos koji sam proživljavala sa liječnicima nestali jer je Ivana uvijek argumentirano znala odgovoriti na sva moja pitanja i zabrinutosti. Vjerujete da ni malo ovdje ne pretjerujem, samo pišem svoje iskustvo jer bi voljela da ovo moje svjedočenje nekome pomogne. Znači u program smo se uključili u 8 mjesecu 2019, s NeoFertility doktorom smo prvi puta on line imali sastanak u 12 mj. iste godine gdje mi je doktor prepisao terapiju, da bi ja u 2 mjesecu 2020. godine ostala trudna i 21.listopada 2020. rodila zdravu prelijepu djevojčicu Milu. FertilityCare me je pratio tijekom cijele trudnoće do poroda što je isto tako izuzetno važno jer svaki eventualni problemčić ili nedoumica koja vam se pojavi s njima „iskomunicirate“, sve vam objasne što vas umiri. Mila je neki dan napunila godinu dana, a suprug i ja smo odlučili da bi ako Bog da ponovo postali roditelji tako da smo ponovo u programu sa „Fertilitijem“. Eto, to je moje iskustvo i zaista bih voljela da nekoj ženici pomogne na putu da postane majka. Sretno!
B&B
Nakon dvije godine braka bez začeća djeteta, odlučili smo provjeriti je li sa zdravstvene strane sve u uredu s nama.
Pregledi i pretrage su krenuli u listopadu 2019. godine. Svaki mjesec nešto drugo: brisevi, hormoni, ultrazvuci, ispitivanje prohodnosti jajovoda, spermiogram. Pratila sam upute liječnice koja me vodila od pretrage do pretrage s objašnjenjem da je „više-manje“ sve ok, samo policistični jajnici i jedan neprohodan jajovod te preporuka za medicinski potpomognutu oplodnju (zbog mojih nalaza i toliko dugo vremena bezuspješnog pokušavanja). Slušala sam upute, sve mi je bilo prihvatljivo, htjela sam dijete čim prije i nisam propitivala njene savjete.
A onda je stigao ožujak 2020. godine, lockdown u Hrvatskoj zbog korone. Počeli smo raditi od kuće. Moja nestrpljivost da učinimo sve što je liječnica rekla, bila je na vrhuncu. Moj suprug je tada odlučio „stati na loptu“ i detaljnije proučiti je li medicinski potpomognuta oplodnja najbolji put za nas. Sjetio se da su nam na zaručničkom tečaju prezentirali FertilityCare program te je na internetu pronašao njihovu stranicu i poslao im upit. Tako smo se sredinom ožujka 2020. godine uključili u program.
Najprije smo kroz prva dva-tri mjeseca prolazili edukaciju o plodnosti i praćenju ciklusa. Nakon toga smo imali prvi sastanak s doktorom krajem svibnja te smo od njega dobili terapiju. Doktor je bio vrlo ljubazan, suosjećajan, stručan i profesionalan stručnjak koji je ulijevao povjerenje tijekom cijelog procesa sudjelovanja u programu. Bilo mi je u početku teško palo koliko je tu lijekova na popisu. Neki mogu na običan recept, neki su bez recepta…
Kroz ljeto (lipanj, srpanj, kolovoz) pratili smo ciklus, išla sam na folikulometrije, vadila hormone, uzimala terapiju i svaki mjesec se nadala da je to taj mjesec kada će nam uspjeti. I nije. Bilo mi je teško svaki put na prvi dan menstruacije prihvaćati da opet ništa. No, u tome mi je jako puno pomagala naša FC savjetnica Ivana koja mi je bila velika emotivna podrška. Osim što mi je davala dodatna objašnjena na moje upite oko terapije, praćenja ciklusa, folikulometrije i određivanja plodnih dana, njezina pristupačnost, ljubaznost, razumijevanje i suosjećanje mnogo su mi značili i davali snagu u cijelom procesu.
U rujnu je doktor malo regulirao terapiju i predložio laparaskopiju zbog sumnje na endometriozu. I taj novi moment me potaknuo na razmišljanje. Uvijek mi treba malo vremena da odvagnem i prihvatim novu situaciju. Zaključak je bio – bolje da sada odmah provjerim i riješim ako nešto imam, nego da to odgađam i produljujem sve. U listopadu sam dogovorila operaciju i početkom studenog sam bila na njoj. Sve je bilo u redu, nema endometrioze te je učinjena hidrotubacija jajovoda koja je pokazala da su oba jajovoda prohodna. Bila sam presretna. To je bio ključni trenutak za mene. Napokon sam osjetila da se mogu opustiti jer su oba jajovoda u redu i osjećaji da gubim vrijeme ili da ću biti gore su me napustili.
Početkom prosinca 2020. godine uključili smo se u molitvenu inicijativu FC-a „Pastiri i ovčice“. Ta duhovna strana cijelog procesa nam je bila vrlo potrebna. Kao par približili smo se više jedno drugome, Bogu i vjeri. U tom periodu došlo je do začeća. Doktor nas je pratio u prvom tromjesečju, a nakon toga smo cijelu trudnoću vodili kod našega ginekologa. Naša savjetnica je i dalje bila uz nas kad god smo nešto trebali ili kad smo ju samo htjeli informirati o tome kako sve napreduje.
U periodu od ožujka do prosinca 2020. godine (ukupno 9 mjeseci) prošli smo kroz proces edukacije, savjetovanja, terapije i podrške te prirodnim putem začeli dijete. Naš je dječak rođen krajem kolovoza ove godine.
Temeljem našeg osobnog iskustva, svima koji traže pomoć u liječenju neplodnosti i prirodnim putem žele postići začeće, od srca preporučujemo FertilityCare program. Individualni pristup, kvalitetna terapija, podrška, savjetovanje i vođenje u procesu ključne su karakteristike ovog programa.
Ana & Matija Tolić
zauzmemo cijelu klupu u crkvi na sv. Misiinzulinska rezistencija, nizak progesteron, oligoasthenozoospermija
Odmah po ulasku u brak, željeli smo dijete. Oduvijek smo željeli puno djece, toliko da
zauzmemo cijelu klupu u crkvi na sv. Misi. No, to nije išlo tako lako. Nakon pola
godine pokušavanja, odlučili smo otići na pregled, čisto da vidimo je li sve u redu.
Dočekao nas je hladan tuš. Jako loši nalazi i prognoza doktora da ne postoji
mogućnost prirodnog začeća te uputnica za IVF. Ta opcija za nas nije dolazila u obzir
pa makar po cijenu da nikad nemamo dijete. Velik je to šok za mladi bračni par (26 i
28 godina), oboje u prosvjeti, oboje u radu s djecom. Sto pitanja, život u rasulu, svi
snovi o velikoj obitelji i 5-ero djece postaju neostvarivi. No, onda dolazi Bog i Božji
prst. Slušajući radio „MIR“ Međugorje, čula sam svjedočanstvo bračnog para,
podučavateljicu Katarinu i predstavljanje FertilityCare sustava. Odlučili smo im se
javiti. Katarina nas je ohrabrila da su parovi i sa gorim nalazima postizali trudnoću.
Kroz praćenje ciklusa otkriveno je da imam inzulinsku rezistenciju, nizak progesteron
u drugom dijelu ciklusa i ograničen ciklus sluzi. Suprugov nalaz je bio teška
oligoasthenozoospermija sa svega 2 posto iskoristivih spermija. Biti drugačiji i ne
pristajati na put koji ti nudi svijet, onaj umjetne oplodnje, ipak je bila borba. Prvi par iz
Osijeka u sustavu. Ginekologinja me je i dalje neprestano poticala na umjetnu
oplodnju, svaka uputnica, svaki recept bio je borba. No, predali smo sve u Božje ruke
i nismo gubili nadu. To je ono najvažnije što mi je rekao jedan svećenik i njegove
riječi su mi neprestano davale snagu za borbu :”Ne dopusti da ti oduzmu nadu!”.
Nakon 7 mj. Praćenja ciklusa, promjene prehrane, pijenja nadomjestaka i antibiotika,
u mjesecu kada smo slavili 1. Godišnjicu braka, ostala sam trudna. Prije terapije koju
sam taman trebala početi piti taj mjesec, a po koju smo trebali ići čak u Vrgorac, jer
ginekologinja nije pristala propisati ju. Za trudnoću sam saznala malo iza sv. Ante.
Suprugova mama je postila utorke sv. Anti na nakanu da postane baka, ali nije mislila
da će sv. Ante biti baš toliko brz. Ta trudnoća bila je čudo! Svi oni koji su znali s čime
smo se borili, kada su čuli da sam trudna, prvo su počeli slaviti Boga! To je drugima
bilo veliko svjedočanstvo! I zato je vrijedilo! Vrijedilo je za druge, da budemo svjedoci
Božje svemoći i ljudske nemoći! Trudnoća je protekla idealno i bez ikakvih
komplikacija. Od prvoga dana kada sam saznala za trudnoću, svaki dan išla sam na
sv. Misu i prikazivala svoje dijete Bogu da postane Njegov svećenik, ako je to
Njegova volja. I Marija je prikazala Isusa u hramu.
22.2.2020. Rodio se Stipe. Zdravi, veliki dječak.
Pola godine nakon njegovog rođenja, Bog nas je blagoslovio još jednom trudnoćom.
Trenutno sam u 19. Tjednu trudnoće i 7.5. Očekujemo Stipinu seku.
Nadam se da će ovo svjedočanstvo nekome vratiti nadu i učvrstiti vjeru, te dati snagu
u nošenju križa neplodnosti. Nikad ne dopustite da vam oduzmu nadu, jer Bog je
Gospodar života i smrti, a Njemu ništa nije nemoguće.
Svjedočanstvo bih završila citatom iz Biblije:
” A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom
prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!” Lk1, 36-37
Suprug i ja vjenčali smo se 2015. godine. Nadali smo se potomstvu čim prije. Oduvijek smo
sanjali o velikoj obitelji s četvero djece. Ja sam tada imala 25 godina i od svoje 14. godine
imala sam problema sa štitnjačom. Naime, u vrijeme povećanog stresa ona bi radila pojačano.
Na rutinskim ginekološkim pregledima koje sam do tada obavljala je sve bilo u redu i nikada mi
niti jedan liječnik nije ukazivao na ikakvu patologiju. Nakon što smo godinu dana bezuspješno
pokušavali odlučila sam se pozabaviti sa svojom štitnjačom. 2017. godine mi je odstranjena
cijela štitnjača. Probudila se nova nada. Početkom
2018. saznajem da sam trudna, ali nažalost ta trudnoća nije opstala. Imala sam spontani
pobačaj nakon 9 tjedana. Suprug i ja odlučili smo na cijeli događaj gledati s pozitivne strane –
uspjeli smo jednom, uspjet ćemo opet. Ali nažalost, ništa se nije događalo mjesecima.
Prijateljice oko mene polako su ostajale trudne nakon par mjeseci braka i malo po malo, očaj se
uvukao u moje srce. Odlučila sam uzeti stvari u svoje ruke i otišla ginekologu gdje sam
inzistirala da mi učine obradu za neplodnost obzirom da sam
čeznula za tim da mi netko konačno kaže što nije u redu. Primarni ginekolog me krajem 2018.
godine napokon šalje odrediti razine hormona iz kojih saznajem da imam tzv. sindrom
policističnih jajnika, iako se na UZV nikada nije opisala niti jedna cista. Ali, hormonski status je
ukazivao na to i ja sam zaista bila presretna jer konačno sam mogla staviti dijagnozu na moje
stanje. Suprugov spermiogram bio je posve uredan. Nadala sam se da ćemo sada, kad
konačno imamo dijagnozu, krenuti i prema liječenju. Ostala sam razočarana kad mi je
savjetovano da i dalje pokušavamo prirodno ili da eventualno pokušamo sa inseminacijom
obzirom da smo mladi. Inseminaciju nismo u tom trenutku razmatrali obzirom da vjerujemo da
nije na nama da toliko inteveniramo u Božje stvaralaštvo i vjerujemo da, kako će nam kasnije i
doktor reći, „liječenje ima svrhu stvoriti sve fiziološke preduvjete da se u danom mjesecu
trudnoća dogodi, ali ipak je Bog taj koji daje život.“ Od poznanice sam čula za Fertility care i
odlučila se javiti podučavateljici. Početkom 2019. godine počinjemo sa NaPro liječenjem.
Rečeno mi je da učinim još neke pretrage te mi je ustanovljen manjak vitamina B12, a praćenje
sluzi i hormona dovelo je do spoznaje da su često moji ciklusi i anovulatorni! Neke od pretraga
objasnile su zašto se dogodio
prethodni pobačaj. Da smo barem ranije krenuli u liječenje! Doktor mi uvodi terapiju i prati me
iz mjeseca u mjesec te terapiju korigira ovisno o nalazima. Nakon nekoliko mjeseci
uspostavljena je
hormonalna ravnoteža, ovulacija se događala i sve je bilo u redu. Bilo je pitanje mjeseca kada
će se oplodnja konačno dogoditi. Moram naglasiti da mi je u ovom periodu doktor pružao i
ogromnu psihičku podršku. I tako, nakon 10 mjeseci provedenih u programu, onda kad sam se
najmanje nadala, (znam, klišej, ali istina je!) ostala sam trudna. Doktor je pratio moju trudnoću
ispočetka svaki tjedan, obzirom da smo se pribojavali ponovnog pobačaja. Indicirao mi je
terapiju i ja sam mu bezuvjetno vjerovala. Nakon što je prošlo kritično prvo tromjesečje i
praćenje postalo rutinsko, naša nada konačno
je dobila krila. Imala sam školski urednu i uistinu blagoslovljenu trudnoću. Krajem ne tako lijepe
2020. mi smo postali roditelji najljepšeg dječaka. Nismo mogli ni zamisliti koliko će životnog
smisla to dijete unijeti u naše osobe. Sam proces liječenja zahtjeva ogromno strpljenje i
prolazak kroz neopisane kušnje i padove, ali kao što sam već i rekla, uz vjeru i pouzdanje u
Božji plan sve je lakše. A Njegov tajming je ipak najbolji tajming, sada to znamo.
T&Z
U braku smo 9 godina. Nakon 4 godine braka smo odlučili da je vrijeme za dijete. Prije toga smo
koristili Billingsovu metodu planiranja obitelji.
Kako dvije godine nije došlo do začeća, obratili smo se svojim liječnicima. Prva pretraga je bila
spermiogram i dijagnoza je bila ASTHENOZOOSPERMIA. Liječnici su nam odmah savjetovali IVF ili bar
inseminaciju. Rekli su nam da je prirodnim putem skoro nemoguće za nas da ostanemo trudni, jer je
spermiogram loš, a sa ženske strane je sve u redu te da se ne “igramo” dugo.
Odlučili smo ipak pokušati još koji mjesec, jer smo htjeli začeti prirodnim putem. Nakon nekoliko
bezuspješnih ciklusa, obratili smo se Fertility Care-u jer smo 10-ak godina prije toga slušali
svjedočanstvo para koji je bio u Fertility Care-u te nakon toga dobio četvero djece.
U Fertility Care liječenju je isto napravljen ponovni nalaz spermiograma, koji je sada bio još lošiji –
OLIGOASTHENOZOOSPERMIA.
Bitno je naglasiti da se tijekom detaljnog praćenja ženskog ciklusa zaključilo da se treba prikladnom
terapijom povećati razinu progesterona i omogućiti potpunu ovulaciju (prsnuće folikula).
Sve vrijeme terapije smo koristili dodatne pripravke koju su preporučili doktor i pratiteljica.
Cijelo vrijeme liječenja su nas doktor i podučavateljica hrabrili savjetima i uvjeravali da možemo imati
dijete, da je trudnoća moguća i sa lošijim muškim nalazima od trenutnoga.
Nakon nekoliko mjeseci uzimanja terapije, u sklopu ultrazvučnog pregleda
doktori su primijetili polip na cerviksu, koji je bio mehanička prepreka na ulazu u maternicu.
Tri mjeseca nakon toga, uz svu ostalu terapiju i dodatak lubrikanta (koji nije invazivan za spermije),
ostali smo trudni od samo jednog pokušaja taj mjesec!!!
Moralo se poklopiti puno toga i iako smo u terapiji sudjelovali dosta opuštenije, smatramo da je
Fertility Care uvelike pomogao u postizanju naše trudnoće. Dijagnostika se radi puno detaljnije,
liječenje je bilo prilagođeno baš za nas i ciljano smo dobivali lijekove, preporuke, savjete. Prije svega
bih izdvojio psihološku pomoć i strpljenje podučavateljice i stav ohrabrenja od strane doktora te
savjetodavnu podršku za vrijeme trudnoće.
Osim FC-a, velika potpora nam je bila zajednica bračnih parova željnih djece “U srcu Marijinu” te
zagovor Male Gospe, sv. Josipa, padre Pia i drugih svetaca kojima smo se kroz godine utjecali.
Vjerujemo da je to sve pomoglo u postizanju trudnoće i skorom rođenju djeteta.
Vaši Maja i Sandro.
Božji blagoslov!
Vjenčali smo se 2011. godine. A prije toga zajedno još 8 godina. Jedva smo čekali postati roditelji. Na
početku braka se nismo previše brinuli o trudnoći računajući na preporuke liječnika kako se u prvoj
godini pokušavanja začeća ne trebamo zamarati. Nakon prve godine kroz niz pretraga otkrili smo da ja
imam povišen prolaktin. Muž je imao uredan spermiogram. Uz sređivanje prolaktina trudnoća se i dalje
nije događala. Nakon nekog vremena dobili smo preporuku da idemo na potpomognutu ili umjetnu
oplodnju jer nam ne znaju reći zašto ja ne zanosim. Iz vjerskih i moralnih razloga to nikako nismo uzimali
u obzir. Naknadno smo kroz niz ponovnih pretraga saznali da imam snižen AMH te smo opet dobili
preporuku za umjetnu oplodnju uz tvrdnju da uz takav AMH ne mogu prirodno ostati trudna. Odbili smo.
Cijelo to vrijeme pokušavamo postići trudnoću na različite načine (osim potpomognute i umjetne
oplodnje). U jednom trenutku smo saznali za FertilityCare program, ali nismo se odmah uključili. Kada
smo već pomalo bili na izmaku snaga uključili smo se u FertilityCare. Tada je već bilo punih 5 godina
braka i bezuspješnih pokušaja da zanesem. Odmah na početku programa, na nalazu intolerancije na
hranu, otkrili smo da imam intoleranciju na jako puno hrane koju svakodnevno konzumiram. Nakon par
mjeseci od ulaska u program dobili smo terapiju koju je doktor prilagođavao ovisno o nalazima. Svaki
mjesec se pratio napredak u terapiji. Pristup koji imaju ljudi u ovom programu je potpuno drukčiji od
svih pristupa liječnika. Nitko nas na ništa nije tjerao, ništa nam nije lažno obećano. Nakon osam mjeseci
korištenja terapije, a jedanaest po ulasku u program ostala sam trudna i u rujnu 2018., nakon sedam
godina braka došao nam je prekrasan dječak. Doktor je kontrolirao cijelu trudnoću. Gledao je neke stvari
koje niti jedan doktor u našem zdravstvenom sustavu ne gleda. Sigurnost koju smo imali kroz ovaj sustav
nitko drugi ne nudi.
M. & M.
Nakon što godinu dana suprug i ja nismo uspjeli začeti dijete, odlučili smo potražiti pomoć, ali nismo
znali od kuda krenuti. Istražujući na internetu moguće uzroke neplodnosti, slučajno smo naletjeli na web
stranicu Fertility Care-a i odlučili se prijaviti za uvodni susret. Ono što smo tamo čuli nas je oduševilo, i
odmah smo odlučili krenuti s praćenjem plodnosti i liječenjem. Ubrzo smo dobili termin za prvi razgovor
s našom podučavateljicom, i više-manje je tu sve krenulo. Redovno smo pohađali individualne edukacije
za praćenje plodnosti, te paralelno imali susrete s podučavateljicom i NaPro liječnikom.
Već od prvog susreta dobili smo upute da obavimo neke pretrage, a potom smo dobili i određenu
terapiju. Bili smo pozitivni i puni nade da ćemo brzo začeti dijete. Međutim, to „brzo“ nikako nije
dolazilo. Mi i dalje nismo gubili nadu, iako je postajalo sve teže i teže živjeti tako iz ciklusa u ciklus
nadajući se, i iznova se razočarati. Međutim, naša podučavateljica i NaPro liječnik su nas stalno bodrili;
liječnik je prilagođavao terapiju, a podučavateljica nam je pokušavala skrenuti pažnju na nas same, da se
više posvetimo jedno drugome.
Nakon malo više od godine dana u programu, a kako nije bilo pomaka u smislu začeća djeteta, doktor mi
je savjetovao laparoskopiju i histeroskopiju što sam i napravila. Uklonjena su mi 2 mioma, i malo
endometrioze. U isto vrijeme NaPro liječnik nam je savjetovao da odslušamo predavanja Organic
Conceptions. Iako smo u to vrijeme već pomalo gubili nadu, odlučili smo poslušati savjete
podučavateljice i liječnika te se maksimalno kloniti stresa i smanjiti količinu vremena provedenog na
poslu.
Nakon odslušanih predavanja Organic Conceptions, što je bilo otprilike 4 mjeseca nakon mojih
operativnih zahvata, dogovorili smo se da ćemo i primijeniti ono što smo čuli, a to je da ćemo prestati
grčevito pokušavati zatrudnjeti; da nećemo naše živote usmjeriti samo i isključivo na to da začnemo
dijete, nego da ćemo napokon početi živjeti „s onime što imamo“, a ne „što bi bilo kad bi bilo“. I zaista
smo reorganizirali naše prioritete i posvetili se jedno drugome, kao kad smo bili mladenci.
I čudo se desilo, uz Božju pomoć, 3 mjeseca iza, testić je bio pozitivan. Nikad neću zaboraviti koliko sam
plakala od sreće i zahvaljivala Bogu što smo napokon dobili plusić, a devet mjeseci nakon i prelijepu
zdravu curicu koja je s nama sada već 2 mjeseca.
I tijekom trudnoće, liječnik i podučavateljica su bili tu, uz nas. U jednom trenu hormoni nisu rasli kako su
trebali, ali NaPro liječnik je opet i tu uskočio i terapijom pomogao da se trudnoća nastavi i dijete i dalje
razvija.
I zaista, Bogu hvala na Fertility Care-u i svim osobama u FC-u koje pomažu parovima ostvariti naše
najdublje čežnje i primiti taj divan Božji dar-dijete.
Hvala našoj podučavateljici i liječniku koji su bili uz nas na našem puta od začeća do rođenja djeteta, uz
konkretnu terapiju koja nam je pomogla začeti dijete, iznijeti trudnoću i roditi bebu; ali i uz lijepe riječi,
podršku i poticaj, uz osjećaj da se netko brine o nama, i da zna naša imena, te da nismo samo broj na
papiru.
Hvala cijeloj Fertility Care obitelji! Vjerujemo da vas je Bog poslao na naš životni put u pravom trenutku!
Mario&Jelena
FertilityCare-u smo se obratili na nagovor članova obitelji i par prijatelja budući da smo imali petogodišnjeg sina
i nikako nismo uspijevali začeti drugo dijete. Sina smo začeli ubrzo nakon sklapanja braka.
Kada smo se prvi put obratili FertilityCare-u bili smo skeptični i nismo gajili toliko nade. Otišli smo na susret
kako bismo čuli nekakav poticaj jer smo već mislili da drugo dijete neće nikada stići.
Na susretu u listopadu 2018. godine dobili smo neki tračak nade te započeli sa redovitim susretima sve dok
nismo u siječnju 2019. godine imali susret sa doktorom.
Razgovor je bio vrlo ugodan i ohrabrujući budući da nam je doktor rekao kako se nalazimo u situaciji koja nije
nerješiva. Kada smo čuli neke riječi koje izgovorio, poput: “Iduće godine ćete u ovo vrijeme imati možda
bebicu!“, suze su nam ispunile krajičak oka. Vjerovali smo da je to moguće jer Bogu je sve moguće.
Doktor nam je dao terapiju, te sam, nakon prikupljanja svega potrebnog za početak terapije i pribavljanja svih
uputnica, krenula s terapijom u ožujku 2019. godine.
Moram istaknuti kako mi je priprema za terapiju, koja uključuje odlazak u bolnicu Sveti Duh kod doktora
Ujevića, odlazak u laboratorije, odlazak do svoje ginekologinje i pribavljanje lijekova, tekla predivno i bez
problema. To je išlo do te mjere da sam na Svetom Duhu uvijek uspješno nalazila i parking!
Doktor nam je savjetovao da prvi ciklus/ mjesec terapije ne postižemo trudnoću kako bi se prvo dobili optimalni
nalazi.
Taj prvi mjesec, ožujak, imali smo spolni odnos dan prije početka plodnih dana, barem smo tako (pogrešno)
mislili. Ispalo je da smo spolni odnos imali u plodnim danima, a taj mjesec smo i započeli s terapijom.
Početkom travnja nam se test za trudnoću pokazao pozitivnim i ostali smo nevjerojatno iznenađeni kao i naša
pratiteljica iz Fertility-ja, Ivana 🙂
Bogu hvala i slava, zatrudnjela sam u prvom mjesecu terapije te uz urednu trudnoću, koju mi je Fertility i doktor
pratio, 8.12. rodila predivnu i preslatku djevojčicu Mariju!
Naš put je bio nevjerojatno blagoslovljen i znamo da to nije put koji je čest i uobičajen. Mnogi na terapiji moraju
biti mjesecima ili koju godinu, kako bi začeli dijete i iznijeli trudnoću uspješno do kraja. Naša obitelj sve te
parove ima u svojim molitvama, kao i ljude koji rade u FertilityCare-u.
Hvala svima koji su nam pomogli i za nas molili. Molimo i dalje i nadamo se imati još dječice u našoj obitelji!
Jasna i Aleksandar
Moje iskustvo sa FertilityCare-om treba staviti u dva konteksta. Prvo, ja sam liječnica i imam dobro
predznanje o funkcioniranju ljudskog organizma i reproduktivnog sustava, a drugo, imam, Bogu hvala,
petero djece koje sam dobila u relativno kratkom vremenu. To znači da sam smatrala da imam dovoljno
i znanja i iskustva o menstrualnom ciklusu žene, a i za FC sam čula sam u smislu borbe protiv
neplodnosti. Zbog svega toga sam nekako uvijek otpisivala potrebu da sustav bolje upoznam. No,
oduvijek sam imala neredovite cikluse koje je teško pratiti (dijagnoza policističnih jajnika), a trudnoće i
dojenja su cijelu priču još malo zakomplicirali. Bogu sam zahvalna što je do mojih trudnoća dolazilo
prirodno i spontano, no nakon 5. djeteta sam sama sebi priznala da trebam pomoć oko upoznavanja
ciklusa radi trenutnog odgađanja trudnoće. Tako sam se javila podučavateljici Ivani i sad nakon 7 mj
praćenja svog ciklusa, mogu reći da sam oduševljena. Prvo, nisam očekivala toliko znanja, preporuka i
sigurnosti od podučavateljice, a drugo, nisam mislila da se u tako kratkom vremenu može toliko toga
naučiti, a da je pritom i jednostavno i primjenjivo za svaki ciklus. Ivana je odlična u svim ljudskim
aspektima, vrlo stručna i dobro potkrijepljena saznanjima i iskustvima iz područja ženske plodnosti. Moji
ciklusi su i dalje nepravilni , no sad sam puno sigurnija u znakove koje mi tijelo šalje pa sam puno
opuštenija u prirodnom planiranju obitelji i pozitivnije gledam na godine koje mi dolaze, koje će možda
biti još zahtjevnije zbog predmenopauze. FC sustav bih preporučila svakome jer daje ono što niti jedan
tečaj pa niti medicina ne daju- a to je kompletan i sveobuhvatan pogled na žensko-mušku plodnost
istodobno poštivajući prirodne i Božje zakone i koristeći sva moguća saznanja temeljena na znanosti,
tehnologiji i iskustvima parova. Saznanja koje par dobije može primijeniti bez obzira kakve cikluse žena
ima i da li se radi o problemima sa začećem ili pak o odgađanju trudnoće.
A.Š.S
Muž i ja prijavili smo se na Fertility Care iz razloga da upoznam svoj ciklus i plodnost te da možemo prirodno
planirati našu obitelj. Nakon godine neuspješnog praćenja ciklusa prije braka i par mjeseci u braku pomoću
Billingsove metode i pokušaja prepoznavanja ovulacije shvatila sam da je nikada nisam uspjela prepoznati. Uz
to su mi neki ciklusi anovulatorni jer su mi hormoni skloni neravnoteži i neskladu uz dijagnozu policističnih
jajnika. Ciklusi mi nikada nisu bili pravilni, niti školski nego neočekivani i raznoliki. Zato smo se prijavili i krenuli
u avanturu s FC.
Naša podučavateljica Ivana jako je topla, ugodna, strpljiva i otvorena za sva pitanja i nedoumice. Pristupila nam
je individualno uzimajući u obzir moj kompliciran ciklus. Uspjeli smo napokon nakon par mjeseci edukacija
naučiti prepoznati ovulaciju i one cikluse kad je nije uopće bilo. Tako smo upoznali i upute za planiranje i
odgađanje trudnoće. Naša podučavateljica nam je zbog šarolikih ciklusa preporučila da razmislimo o aktivnom
liječenju preko sustava FC, koje bi trajalo do 2 godine. U 2 ljetna mjeseca smo razmišljali o toj opciji i napokon
se odlučili da ćemo krenuti u taj postupak. Najavili smo se Ivani u petak na uvodne konzultacije, a zatim smo u
srijedu saznali da sam trudna! Božjom providnošću smo imali dogovoren taj susret sa doktorom u petak jer nas
je Ivana odmah po preporuci doktora poslala na vađenje “trudničkih” hormona. Ispostavilo se da su svi hormoni
u kaosu, preniski ili previsoki. Moj ginekolog nije bio otvoren za suradnju pa sve pretrage radila privatno, prema
onome što mi je savjetovao Fertility liječnik. Snalazila sam se na razne načine, a doktor iz Fertility-ja nas je
pratio i upućivao u terapiju i praćenje hormonske slike. Zahvaljujući FC- sustavu, a posebice našoj
podučavateljici i doktoru koji nas je vodio i pratio uspjeli smo sačuvati trudnoću. Naš bebač Petar rođen je
12.5.2020. kao zdrava beba od 3070g i 51cm s ocjenom 10/10. Da nije bilo FC- sustava vjerojatno ga ne bi
nikada ni upoznali, a naš zdravstveni sustav bi nam rekao “spontani pobačaji se događaju”.
Ana i Ivan Pandžić
|
Nakon jedne godine bezuspješnog pokušavanja ostvarenja trudnoće, oboje smo napravili pretrage. Ja sam uz redovite cikluse i sve uredne nalaze hormona imala neobjašnjive smedje iscjetke prije menstruacije. Muž je od pretraga napravio spermiogram koji je pokazao samo 2% morfološki ispravnog sjemena, te je uz pojašnjenje nalaza dobio i preporuku za postupak umjetne oplodnje. Takav pristup prema kojemu su dvoje mladih ljudi od 28 i 30 godina samo tako otpisali bez pokušaja liječenja nagnao nas je da potražimo pomoć drugdje. Moram naglasiti da umjetna oplodnja za nas nije bila željena opcija. Kada smo saznali za FertiltyCare program bez razmišljanja smo se prijavili i nismo požalili ni sekunde. Njihov pristup je drugačiji, pun sućuti i zajedničke želje za ostvarenje istog cilja, dok su pretrage nemjerljivo detaljnije. Osim pretraga, način liječenja je dosta drugačiji, rekla bih moderniji jer naši doktori za neke lijekove i pretrage nisu niti čuli, a s nekima se niti ne slažu, na što su nas u Fertilitycare-u upozorili na početku. Na preporuku doktora koji nas je liječio uzimala sam vitamine, antibotike i hormone, a terapija se mijenjala sukladno pretragama koje sam mjesečno obavljala. Individualni pristup doveo je do ostvarenja trudnoće nakon 1 godine, točno u razdoblju kad je doktor rekao da možemo očekivati istu. Cijelu trudnoću obavljala sam dodatne pretrage i uzimala dodatne vitamine i hormonsku terapiju, te u terminu rodila zdravu curicu.
|
|
FertilityCare sustav ne nudi ekspresna rješenja, no nudi nešto puno više, ljude koji obožavaju svoju posao i dat će sve od sebe za ostvarenje zajedničkog cilja-trudnoće. FertilityCare vraća nadu i vjeru onima koji ne žele ići ili im nisu uspjeli postupci umjetne oplodnje. Zaista bih ga od srca preporučili svima koji žele indvidualizirani moderniji pristup liječenju neplodnosti. Mi smo im zahvalni do neba!
|
Zbog povijesti bolesti koja je uključivala dugogodišnju endometriozu (2 laparoskopije), neuspjelu trudnoću te probleme sa imunitetom odlučili smo potražiti dodatnu pomoć na jesen 2017. Moji ciklusi su bili neredoviti, no smeđa krvarenja, umor, razdražljivost i PMS koji su se ponavljali u svakom ciklusu ukazivali su da nešto nije u redu. Planiranje trudnoće započeli smo kod mog dugogodišnjeg ginekologa. Nakon testiranja hormona štitnjače i spolnih hormona otkrila sam da imam jako nisku razinu progesterona, nizak AMH, hipertireozu te mi je dao terapiju. U slučaju supruga sve je bilo u redu.
Usporedno sam jako puno istraživala o prehrani i suplementima i njezinim utjecajima, konzultirala se s dvije nutricionistice, pronašla mnogo uzročno-posljedičnih veza, testirala i korigirala prehranu te uvela dodatne suplemente, sve na svoju ruku. Nikad nisam naišla na adekvatnu stručnu pomoć jer kad god bismo postavljali dodatna pitanja kao odgovor bi dobili podsmijehe ili da su uzroci stres i današnji način života. Nitko nije sve činjenice povezao u jednu cjelinu i otuda krenuo liječenje. S prehranom sam uvidjela neki pomak s imunološke strane, no s progesteronom se nije ništa mijenjalo nabolje.
Hvala cijelom timu na pomoći, strpljenju, slušanju i svakom dobronamjernom savjetu! Program bi preporučili svima.
S obzirom da bismo voljeli imati još djece, i sljedeću trudnoću planiramo ostvariti putem FertilityCare sustava.
Naša priča sa FertilityCare sustavom je jedna lijepa priča sa sretnim završetkom.
Nakon vjenčanja htjeli smo odmah postati roditelji. Ja sam tada imala 30, a suprug 32 godine. Bila sam
pomalo zabrinuta hoće li nam dugo trebati jer sam imala neredovite cikluse i nisam znala kako uopće
promatrati znakove plodnosti. Vrlo brzo nam se dogodio lijepi plusić, ali sretno iščekivanje nije dugo
trajalo jer je došlo do gubitka trudnoće. Nakon toga sam učinila neke pretrage, otkrilo se da imam i
Hashimotov tiroiditis, ali se situacija s hormonima sredila vrlo brzo nakon uvođenja terapije. Nakon
otprilike godinu dana od proteklog ponovno smo ugledali taj željeni plusić, međutim već od prvog
ultrazvučnog pregleda upozorena sam da se plod ne razvija prema očekivanjima te da nije izgledno kako
će trudnoća biti uspješna. I ponovno se dogodio gubitak u 12. tjednu trudnoće.
Tada je već bilo prošlo oko godinu i pol dana kako smo pokušavali, ali prema nadležnom liječniku nije
bilo razloga za bilo kakvu intervenciju. Stoga smo sami istraživali opcije, a budući da smo praktični
katolici, nismo niti razmatrali mogućnost medicinski potpomognute oplodnje. Ja sam tijekom mjeseci
naučila pratiti znakove plodnosti prema metodi bazalne temperature i prema Billingsu, suprug je učinio
spermiogram koji je bio uredan, ali trudnoće niotkuda. Pomalo sam postajala obeshrabrena jer mi se sa
svakim sljedećim ciklusom majčinstvo činilo sve daljim i sve manje mogućim. Okolina nije pomagala sa
svojim pitanjima o tome što čekamo i ima li što novoga pa je naša želja za roditeljstvom sve više
prerastala u opsesiju, ponajviše s moje strane jer moj suprug nikada nije izgubio čvrstu vjeru u to da ćemo
postati roditelji.
U to vrijeme potražila sam pomoć nekih privatnih ginekologa koji se bave humanom reprodukcijom i već
na prvu savjetovan mi je inducirani ciklus sa inseminacijom, što zbog moje načete hormonalne osovine,
što zbog godina, međutim na to nismo htjeli pristati. Komentare ginekologa o tome da ne smijemo
dopustiti na nam bilo koji seoski pop kroji život i da postoji puno praktičnih vjernika koji su nakon
razgovora s pametnim i modernim svećenicima promijenili svoje stavove i postali roditelji pomoću
medicinski potpomognute oplodnje doživjeli smo kao poticaj da molimo za sve parove u situaciji sličnoj
našoj i za sve liječnike i duhovnike koji za njih brinu.
Prvi susret sa FertilityCare sustavom i našom podučavateljicom bio je poprilično različit od dotadašnjih
susreta s medicinskim osobljem koje se bavilo problemima oko postizanja trudnoće. Naime, dok su se
drugi bavili neplodnošću, ovdje smo se bavili plodnošću. Svidio mi se princip razmišljanja koji se
fokusirao na njegovanje našeg bliskog i nježnog odnosa koji je spreman primiti dijete onda kad se to
dogodi, umjesto dotadašnjeg fokusiranja na ponekad i forsirane odnose u određene dane ne bi li se
“primilo”. Nakon par mjeseci praćenja ciklusa imali smo prvu konzultaciju sa liječnikom. Preporučena
nam je terapija za poticanje ranije ovulacije, hormonska terapija za drugi dio ciklusa, vitaminski dodaci i
određene modifikacije u prehrani. Dobro se sjećam pozdrava liječnika, koji je rekao kako se čujemo
nakon ljeta ako dotad ne ostanemo trudni, ali da je gotovo siguran kako više neće biti potrebe da se
čujemo.
I doista, nakon 3 mjeseca terapije preporučene u Fertility Careu, ugledali smo plusić koji se rodio u
četvrtoj godini našeg braka, 13. veljače 2018. Zove se Marta, zdrava je, vedra i najljepša djevojčica na
svijetu.
Htjeli bismo preporučiti svima koji razmišljaju o tome treba li im pomoć da se odvaže stupiti u kontakt s
FertilityCare podučavateljima jer će dobiti onu vrijednost više na koju drugdje nismo naišli, a to je
uvažavanje nas kao kompletnih osoba i sagledavanje problema na više razina nego samih brojki na
nalazima.
Nakon što je prošlo 3 godine braka, a suprug i ja nismo uspjevali ostvariti
pozitivan test na trudnoću, odlučili smo potražiti pomoć. Jedne nedjelje na Misi
suprug je čuo za Fertility care sustav i medicinsko liječenje problema s
plodnošću koje pomaže prirodno začeće.
Nakon što smo prisustvovali uvodnom susretu, odlučili smo se za program
individualnih edukacija s podučavateljicom. Naša podučavateljica nam je pružila
ne samo stručnu pomoć i naučila nas kako primjećivati i bilježiti znakove
plodnosti već i pravu prijateljsku podršku. Također, obavili smo i neke pretrage,
potrebne za utvrđivanje dijagnoze i terapije. Nakon prvog skype susreta s
doktorom, određena mi je hormonalna terapija te dijetalne preporuke uz
uzimanje određenih multivitamina i suplemenata za oboje, kao i mjesečni
odlasci kod liječnika na preglede.
Nakon kratkog vremena se već vidio značajni pomak. I suprug i ja smo se
osjećali odlično, ali još uvijek nije bilo željenog rezultata. Moramo reći kako nas
je naša podučavateljica stalno hrabrila i poticala na ustrajnost. A tako i doktor,
čijih riječi se često znamo sjetiti: „Sve je dobro sada. Samo si dajte vremena.
Također, Gordana, važno je da niste pod stresom i da sve ide polako.“. Osobito
nam se svidio naglasak koji FC stavlja na kondicioniranje cijelog organizma i
pronalaženje uzroka neplodnosti.
Tri mjeseca kasnije test se pokazao pozitivnim! Našoj sreći nije bilo kraja.
Doktor i naša savjetnica nisu nas ostavili ni kroz trudnoću te svojim savjetima,
uputama i preporukama uvelike pomogli, a kad je doktor potvrdio trudnoću i
rekao kako bi me htio i dalje nadzirati te biti i na porodu, još smo se jednom
uvjerili u neprocjenjivu vrijednost ljudi bez kojih Fertility care ne bi bio ono što
je.
Na sam početak ljeta naš sin prvijenac je ugledao svjetlo dana.
Zahvaljujući prekrasnim osobama koji su sudionici Fertility care sustava,
njihovoj stručnosti, neiscrpnoj podršci i blagoj riječi, nismo bili samo jedni od
pacijenata nego ljudi sa stvarnim željama, strahovima i nadanjima, a danas smo
sretni i blagoslovljeni roditelji zdravog i veselog dječaka Petra.
Gordana & Tomislav
Od početka braka smo željeli dijete, međutim to nije išlo lako. Nakon godinu i pol odlučili smo oboje napraviti kompletne pretrage, i navodno je sve bilo u redu, ali od trudnoće jos uvijek ništa. Zatim smo čuli da će se na Kaptolu održati predavanje na temu Billingsova metoda i predbilježili smo se. Predavanje je više bilo usmjereno na parove koji su željeli prirodno planirati obitelji, odnosno kako ne zatrudniti, Na kraju samog predavanja pojavila se predavačica iz Fertility Care-a i kratko dala uvod o Napro metodi liječenja, odmah smo znali da je to ono što nama treba. Nedugo nakon toga smo dogovorili prvi susret te smo počeli s praćenjem kalendara. Najviše mi se svidjelo to što oboje sudjelujemo, ja govorim a suprug zapisuje. Nakon jednog praćenog ciklusa, i vađenja hormona, pokazalo se da mi je progesteron niži i estradiol nešto viši od vrijednosti potrebnih za postizanje trudnoće. Nakon nepuna dva mjeseca smo dogovorili razgovor s doktorom, koji mi je odredio terapiju. Nekako smo se skroz predali u ruke Fertility Care-u i nismo više ništa propitkivali i nakon prvog ciklusa pod terapijom ostala sam trudna. Trudnoća je prošla školski i rodila sam zdravu curicu. U kontaktu s našom podučavateljicom smo ostali i nakon poroda. Hvala cijelom timu na ostvarenju naše najveće želje! A&P
Od početka braka, bili smo otvoreni životu. Oboje smo željeli trudnoću, ali na početku se nismo time opterećivali. Nakon godine braka, odlučili smo potražiti pomoć. Oboje smo odradili kompletne briseve, ja još histeroskopiju zbog polipa. Prošli smo par stimulacijsih ciklusa, ali nije se ništa događalo. U svemu tome smo se osjećali pomalo izgubljeno, jer svaki od liječnika koje smo susreli, gledao je samo svoje područje, bez obzira kako će neka terapija utjecati na ostatak organizma.
Sa Fertility programom krenuli smo u prosincu 2015. Zbog mojih dugih i neredovitih ciklusa, s terapijom smo krenuli tek na ljeto 2016. Prije terapije, rađena mi je dijagnostička laparaskopija i histeroskopija, u dogovoru sa Napro doktorom. Potvrđeni su mi policistični jajnici, uklonjena pregrada na maternici. Također, od prije sam znala da imam hipotireozu – hashimoto. Na naše oduševljenje, u prvom ciklusu terapije, ostala sam trudna. Ali, nažalost, sreća je kratko trajala. Kroz par dan, dogodio se spontani. Teško nam je to palo.
Nije utvrđen točan uzrok. Upućeni smo na neke od pretraga: za mene brisevi i NK stanice, za supruga dnk fragmentacija. Nalazi su pokazali prisustvo e.coli i nk stanice nisu bile optimalne vrijednosti. Kod supruga novi spermiogram je pokazao astenozoospermiju. Ponovno smo krenuli s terapijom, ovaj put suprug je dobio profertil kapsule za poboljšanje kvalitete spermija. Prošli smo i antibiotsku terapiju. Vrijeme je odmicalo, iz ciklusa u ciklus – ništa. Već smo postali pomalo umorni od svega, razmišljali koliko ima smisla nastaviti s terapijom. I na našu ogomnu radost, ponovno pozitivan test krajem studenog 2017. god., nakon 5 godina braka. Ovaj put je sve dobro, Bogu hvala! Očekujemo curicu početkom rujna 2018. Za nk stanice meni je prilagođena terapija, a suprug oslobođen svoje terapije. Naše iskustvo sa Fertility programom je pozitivno. Moji ciklusi su znali trajati po 35-40 pa i više dana. Neregularna krvarenja, povremeno krvarenja u sred ciklusa. Uz terapiju, sve se popravilo, svaki ciklus je trajao skoro isto, u par dana.
Naš međusobni odnos kao supružnika se također popravio, dobio nove kvalitete, još više smo se zbližili. Nestali su periodi neraspoloženja, nervoze. Više razgovaramo, bolje se razumijemo. Vjera također ima i imala je veliku ulogu u svemu. Jer, bez Božje pomoći ne bi bilo ničega. Kroz program, imali smo veliku podršku naših podučavatelja i naše asistentice. Slušali su naša pitanja, upućivali nas, pomagali riješiti dileme. Puno znači, moći se nekome javiti i van redovnih susreta, dobiti odgovor. Jedino u ovom programu smo osjetili da netko brine o nama kao osobama i da se raduju našim radostima, mole s nama i za nas. Bog je za svakoga odredio njegov životni put! Mi smo za svoj zahvalni i osjećamo se blagoslovljeno, sretno što i svim drugima želimo.
Suprug i ja uključili smo se u FC sustav prije dvije godine na preporuku prijatelja. Pomalo umorni od neprestanog hodanja po bolnicama, pretraga koje nisu na ništa konkretno ukazivale i uvjeravanja da jednostavno pokušamo ponovno i da smo „jako mladi“. Iza nas su bila dva uzastopna spontana u prvom tromjesečju i bilo je teško prihvatiti da se baš ništa ne može napraviti kako bi iduća trudnoća bila uspješna.
Već nakon nekoliko mjeseci u programu i praćenja ciklusa imali smo prvu dijagnozu i započeli smo s terapijom. Iznenađeni smo kolikom preciznošću je u ovakvom pristupu liječenja moguće otkriti uzroke do kojih ‘redovnim’ putem ne bismo došli. Najvećom prednošću takvog pristupa smatramo njegovu sveobuhvatnost i temeljitost.
Nakon nekoliko mjeseci terapije, redovitim praćenjem i UVZ-dijagnostikom došli smo do još jedne dijagnoze (uterus septum) na koju nitko ranije nije ni posumnjao. Nakon mjesec dana i taj je problem bio riješen jedim manjim zahvatom, a samo dva mjeseca nakon toga (ukupno svega šest mjeseci efektivne terapije) postigli smo trudnoću koja je od početka do kraja bila uredna.
Danas imamo zdravog petomjesečnog dječaka i možemo reći- vrijedilo je.
Nakon tri godine braka i bezuspješnog pokušavanja postizanja trudnoće odlučili smo potražiti pomoć. Najprije smo se obratili redovnom ginekologu čija terapija nije davala nikakve rezultate. U početku mi je doktor propisao terapiju tabletama, ali one nisu pomogle.S druge strane IVF koju mi je doktor predlagao nije bila opcija, pa smo odlučili istražiti dodatne opcije. Tada smo saznali za FertilityCare i NaPro liječenje. Izvor prvih informacija o Fertlilityu je bio internet. Nakon kraćeg istraživanja odlučili smo nazvati FertilitiyCarepodučavatelja kako bi se bolje upoznali sa tim programom. Dogovorili smo prvi sastanak i nakon osam mjeseci ostala sam trudna.
Ono što nam se posebno svidjelo je to što se našoj situaciji pristupilo sveobuhvatno.Praćeno je cjelokupno zdravlje žene na temelju čega je bilo moguće otkriti niz potencijalnih problema koji utječu na smanjenju mogućnost začeća. Nakon što smo odradili prvi sastanak sa FC podučavateljicom napravili smo prve nalaze koju su odmah pokazali dio problema zbog čega nije bilo moguće sve ove godine ostvariti začeće. Nakon tih prvih nalaza koji su pokazali nepravilnosti u radu štitnjače su napravljeni dodatni nalazi nakon kojih je dodatno utvrđen problem sa prolaktinom te razinom AMH.
Ubrzo nakon ustanovljenih problema sa hormonima te par mjeseci praćenja kalendara plodnosti koji nam je uz pomoć FC podučavateljice dao sasvim novi uvid u stanje organizma, organiziran je sastanak sa liječnikom gdje smo dobili terapiju koja se na temelju nalaza mijenjala i korigirala iz mjeseca u mjesec da bi samo 4 mjeseca nakon početka primjene terapije ostali trudni. Tijekom cijele trudnoće su praćeni nalazi, korigirana terapija koja je u konačnici dovela do toga da je 23.9.2017. na svijet došla savršeno zdrava djevojčica. Posebno smo sretni jer smo ostvarili dugo željenu trudnoću prirodnim putem, te smo uz to riješili i niz ostalih zdravstvenih problema o kojima nismo imali saznanja.
S obzirom da su nam FertilityCare program i NaPro liječenje već sada pomogli pri ostvarenju najvećeg životnog sna, planiramo ih koristiti i pri pokušaju ostvarenja sljedeće trudnoće.
“Muž i ja nismo uspijevali dobiti dijete više od četiri godine. Nalazi koje smo do tada učinili ukazivali su da je sve u redu.
Potom smo odlučili probati s programom FertilitiyCare o kojem sam čitala na internetu, a i prijateljica mi ga je preporučila jer su ona i njen muž također bili u programu.
Odslušali smo uvodno predavanje i krenuli na susrete s podučavateljicom. Nakon manje od dva mjeseca primjene Fertilitycare sustava te prikupljanja nalaza, ja sam ostala trudna prirodnim putem! To nam je bilo toliko nevjerojatno tim više što muž nije previše vjerovao da će sudjelovanje u ovom programu pomoći. Obzirom da mi je detektiran nizak progesteron i visok TSH u ranoj trudnoći, preporučena mi je terapija, a podučavateljica i doktor Boyle su me pratili i u trudnoći.
I tako s radošću iščekujemo našu prvu bebicu koja nam stiže za tri mjeseca.
FC preporučujemo jer individualno pristupa problematici svakog para i detaljno se posveti otkrivanju uzroka neplodnosti. Također, pohvaljujemo strpljivu i uvijek dostupnu podučavateljicu koja promptno reagira na sva pitanja, nedoumice i strahove.”
ŽELIM BITI TATA
Moja supruga i ja smo uvijek pričali kako ćemo imati puno djece. Kad smo se vjenčali, već smo naveliko razgovarali o imenima, što ako bude curica, što ako bude dečko.
Kako je vrijeme odmicalo, ništa se nije događalo. U tim prvim mjesecima nismo previše razmišljali o tome kako možda dobiti dijete i nije sasvim jednostavno. No, mjeseci su prolazili.
Dan prije naše prve godišnjice, dogodila se velika tragedija u obitelji. Ustvari, događala se postepeno, i nažalost završila tragično za jednu vrlo blisku osobu u uskom krugu obitelji. To nas je jako potreslo.
Stres je bio glavni krivac za sve, tako smo govorili.
Nakon godinu i pol dana braka odlučio sam napraviti prve pretrage. Muške su pretrage uvijek lakše i htio sam napraviti najviše što mogu što se tiče mog zdravlja. Htio bih reći da nalaz spermiograma sigurno nije jedino što muškarac može napraviti. Postoji određeni skup uroloških pretraga koje su gotove isti dan. Sve je izgledalo dobro, s tim da spermiogram nije bio blistav, ali opet dovoljno dobar.
Na preporuku urologa odlučili smo se da odem operirati varikokelu. Nisam imao što izgubiti, a mogli smo puno dobiti.
Dva mjeseca prije ovoga supruga je od kolegice na poslu čula za ‘Fertility Care’. Oboje smo odmah rekli: “Idemo!”
Došli smo na uvodno predavanje, odslušali ga, i rekli da ćemo pokušati te da nemamo što izgubiti.
Umjetna oplodnja ni supruzi ni meni ni u jednom trenutku nije bila nešto zašto bi se odlučili. Jednostavno nam je ostavljala previše moralnih dvojbi.
S našom savjetnicom smo krenuli u program. Vrlo brzo smo uhvatili ritam ispunjavanja kalendara. Nakon određenog broja ciklusa, što je prošlo jako brzo, došao je i razgovor s NaPro liječnikom. Taj razgovor nas je jako ohrabrio.
Cijelo to vrijeme smo i supruga i ja, oboje na svoj način, doživljavali sve. Svatko tko prođe kroz nešto slično zna o čemu pišem. Obitelj ispituje što ima novog, prijatelji dobivaju već drugo dijete. U jednom trenutku sam shvatio da me boravak na dječjim rođendanima gura više u dnevnu depresiju i pesimizam. Prvi ciklus nakon konzultacije s liječnikom je bio iznimno dug. Pomislili smo oboje: “Konačno”! Međutim, test je bio negativan. Sjećam se da smo kod savjetnice došli potpuno ispražnjeni.
Ali, savjetnica nas je ohrabrivala stalno. Nakon što nam je liječnik propisao terapiju, nekih tri tjedna poslije, imali smo upravo ponovni susret s našom savjetnicom. Tužni, pomalo praznog pogleda. Nismo ni znali da je moja supruga u tim trenucima bila u prvim tjednima trudnoće.
Kakva sreća! Bili smo praćeni kroz cijelu trudnoću, i do kraja se držali uputstava Napro liječnika.
Ostanite uporni i ustrajni.Imajte vjere.
U studenom prošle godine moja supruga je rodila najljepšu malu djevojčicu na svijetu.
Hvala Fertility Care!
Naša priča krenula je 2011. godine, kada smo mladi i bezbrižni uplovili u bračne vode (ja 23, suprug 25 godina). U tom trenutku nismo ni sanjali da ćemo se za plavookog malca dobro “namučiti” i načekati. Nakon što smo dvije godine bezuspješno čekali plusić, krenuli smo na ozbiljnije pretrage. U tom trenutku ustanovilo se da suprug ima prilično loš nalaz i da treba operirati varikokelu. Ubrzo nakon operacije, uz korištenje raznih vitamina nalazi su se bitno popravili. Što se mene tiče, sve je bilo u redu (tu i tamo koji ginekolog spomenuo je da imam blago policistične jajnike). Mene je jedino zabrinjavao smeđi iscjedak koji je znao potrajati i do deset dana nakon ciklusa, međutim, na moje pitanje svi su ginekolozi odmahivali rukom. Pustili smo sve…ali, nakon perioda razdvojenog života na dvije adrese (zbog posla) i proslavljene četvrte godišnjice braka više nam nije bilo svejedno i nastavili smo s pretragama, ja kod svojeg ginekologa, suprug kod urologa. U nekoliko navrata zajedno smo pili antibiotike zbog prisutnosti bakterija Ureaplazme i Mikoplazme, međutim nikad se nismo uspjeli “očistiti” do kraja. Jednom prilikom saznali smo u župi za predavanje o Bilingsovoj metodi praćenja ciklusa i prirodnom planiranju obitelji; odlučili smo poslušati o čemu se radi. Na predavanju se ujedno predstavila i voditeljica udruge FertilityCare – kad smo čuli o kakvoj metodi liječenja neplodnosti se radi, odmah smo se prijavili za uvodno predavanje. Kao i svi, prošli smo šestomjesečni ciklus pretraga i praćenja ciklusa u kalendaru. Na prvim konzultacijama s liječnikom, doktor je odmah primijetio moje smeđe iscjetke i pripisao nam jaku dozu antibiotika da se riješimo prisutnih bakterija (s obzirom da i one mogu biti jedan od uzročnika smeđeg iscjetka). Odmah nakon prve doze antibiotika sve bakterije su nestale. Paralelno s antibioticima prilagodila sam prehranu prema testu intolerancije, te koristila propisane lijekove i nadomjestke prehrani. Prema preporuci podučavateljice, javila sam se dr. Ujeviću na Sv. Duh kod kojeg sam svaki mjesec išla na folikulometriju te provjeravala razinu Progesterona i Estradiola. Kako se s vremenom pokazalo da mi je razina Progesterona u drugoj fazi ciklusa preniska, na preporuku liječnika počela sam koristiti određenu hormonalnu terapiju. Ubrzo nakon toga ciklus se značajno popravio (smeđa krvarenja su gotovo nestala). Treći ciklus uzimanja terapije s hormonima (otprilike godinu dana nakon ulaska u program), na dan kada smo imali zakazane druge konzultacije s liječnikom, saznali smo da sam trudna. Naša sreća danas ima 10 mjeseci i s veseljem iščekuje bracu ili seku koji bi nas trebao/la razveseliti prije Božića. Međutim, vjerujem da je najveću zaslugu u svemu imala vjera. Tek u trenutku kad sam prestala očajavati, počela moliti za druge (a ne za sebe) i u srcu istinski prihvatila sve moguće ishode, uspjelo je. Odmah idući mjesec – u jednom od najstresnijih perioda na poslu…želim vam takvo prosvjetljenje…nek vam je blagoslovljeno!
(NN, srpanj 2018)
Za FertilityCare sustav čuli smo od moje kolegice. Sjećam se da sam poziv uputila dan nakon što sam izgubila drugu trudnoću. Bila sam odlučna opet krenuti od početka, ali i malo skeptična zbog dotadašnjeg iskustva s liječnicima. Iza nas je tada bila jedna vanmaternična trudnoća i jedna trudnoća izgubljena u 8. tjednu. Do tada smo bili obavili jako puno pretraga i posjetili mnoge stručnjake te imali hrpe liječničke dokumentacije. Uz neuravnotežene hormone, imala sam usporeni rad štitnjače te mi je dijagnosticirana i trombofilija (sklonost zgrušavanju krvi). Neuravnoteženost hormona liječnici nisu smatrali nekim bitnim problemom. Unatoč primjeni terapije za hipotireozu i trombofiliju, izgubila sam trudnoću.
Jako puno vremena istraživali smo i iščitavali relevantnu literaturu i s obzirom na sva saznanja do kojih smo došli, bili razočarani koliko se malo toga primjenjuje u praksi, štoviše, ponekad smo nailazilii na podsmijeh kad bismo postavljali dodatna pitanja (o prehrani, suplementima, imunologiji i sl.). Nismo naišli ni na koga tko bi problem sagledao u cjelini, s više aspekata; svatko bi se usredotočio na neki segment, ali nitko nije „liječio neplodnost“. Većina ginekologa tvrdila je da je problem trombofilija i nudila terapiju koju smo već uzimali i koja nije bila dovoljna. Neki su tvrdili da je problem vjerojatno u plodu (što uredni kariogram ploda isključuje). Nama ni umjetna oplodnja nije bila uvjerljiva opcija jer nismo imali problema sa zatrudnjivanjem, nego s time kako zadržati trudnoću, čime se nitko nije posebno bavio.
To se promijenilo kad smo se uključili u FertilityCare sustav. Prvi put je naš slučaj sagledan u cijelosti i djelovalo se na više faktora koji su mogući uzrok našem problemu. Uz pomoć FC podučavateljice pratili smo i bilježili ciklus te nakon nekoliko ciklusa imali prvi sastanak s liječnikom koji je na temelju uvida u kalendar i pretrage utvrdio i djelovao na probleme s hormonima, štitnjaču i trombofiliju, savjetovao način prehrane i suplemente te korigirao manjak energije i PMS. Bili smo nestrpljivi, ali smo se držali uputa i čekali da se hormoni ustabile i kalendar regulira. Imali smo stalnu podršku FC podučavateljice. Još smo nekoliko puta imali sastanak s NaProliječnikom i prilagođavali smo terapiju što je trajalo više mjeseci. Kad smo ponovno pokušali, brzo sam zatrudnila i tijekom trudnoće imala podršku FC podučavateljice i kontrolu hormona od strane NaPro liječnika.
Unatoč svim poduzetim mjerama, u 8. tjednu sam ponovno izgubila trudnoću. Bilo nam je jako teško, ali nismo odustali od FertilityCare sustava jer smo znali da idemo u pravom smjeru i da nam se želi pomoći u našoj velikoj želji da imamo dijete. Trebalo nam je neko vrijeme da se emotivno oporavimo od još jednog gubitka. I dalje smo pratili i bilježili cikluse, kontaktirali s FC podučavateljicom i imali sastanke s NaPro liječnikom te prilagođavali terapiju koja je dodatno proširena i koja je sad uzela u obzir i dodatne faktore poput imunologije koji u rjeđim slučajevima mogu utjecati na gubitak trudnoće.
Zatrudnila sam 4. put i bila izvan sebe kad smo prvi put ultrazvučno vidjeli otkucaje srca. Do tada nismo uspjeli doći do toga. Bio je to veliki korak naprijed. To nam je dalo snage da se odupremo strahu zbog prijašnjih gubitaka. Imala sam stalnu podršku FC podučavateljice i kontrolu hormona te prilagodbu terapije tijekom trudnoće od strane NaPro liječnika. Trudnoća je uredno napredovala. Nakon proteka 12. tjedna sam se dodatno opustila i uistinu uživala u tom divnom razdoblju. Rodila sam zdravo i prekrasno dijete puno veselja koje je oplemenilo naš život. Zahvaljujući njemu, puno smo naučili i postali bolje osobe te znamo cijeniti svaki zajednički trenutak koji nam je poklonjen.
Jako smo zahvalni na profesionalnoj pomoći FertilityCare sustava tijekom našeg dugog i trnovitog puta do željenog djeteta. Od srca zahvaljujemo FC podučavateljici i NaPro liječniku na podršci i nastojanjima da nam pomognu. Ovdje moram naglasiti da sam zahvalna i svom primarnom ginekologu i svojoj liječnici opće prakse jer su imali sluha i razumijevanja za našu situaciju te su nam bez prigovaranja izdavali mnoge uputnice koje su nam trebale. Ono što mi je također puno pomoglo jest i zbližavanje s drugim korisnicama FC sustava s kojima sam mogla podijeliti iskustva, strahove i mišljenje. Međusobno smo jedni drugima velika podrška.
Kako nam je želja imati više djece, i sljedeću trudnoću planiramo ostvariti putem FertilityCare sustava.
Vjenčali smo se 2008. godine nakon 8 godina veze i odmah smo znali da želimo djecu, najmanje troje, što više to bolje, a želimo ih čim prije. Nakon nekoliko mjeseci, pomalo nam je postalo jasno da nešto nije u redu. Pokušavali smo još koji mjesec, pa potražili liječničku pomoć. Svi nalazi su bili uredni osim hormona AMH koji je bio vrlo nizak što je upućivalo na to da je moja rezerva jajnih stanica mala i da nemamo baš puno vremena – stavljeni smo na listu za umjetnu oplodnju. Vjerojatnost da ćemo postići trudnoću nije bila velika, a umjetna oplodnja je prema riječima naših liječnika bila jedina mogućnost.
Nekako sam se nadala da ću ipak ostati trudna prirodnim putem prije nego skupimo sve papire i dođemo na red… Mjeseci su prolazili i kako je postupak bio sve bliži učinilo nam se pametnim otići još u Tabor u Samobor. Čuli smo da se tamo moli za ozdravljenje pa eto… možda se baš nama dogodi čudo. Nakon 3 dana molitve postalo nam je jasno da umjetna oplodnja nije naš put, odlučili smo slijediti Božju volju i pod cijenu toga da nikad ne postanemo roditelji.
Mjesec dana kasnije slučajno sam čula radijsku emisiju o FertilityCare sustavu i odlučila nas prijaviti u program.
Nakon još 2 mjeseca odlučili smo pokušati posvojiti dijete. Počeli smo osjećati da nam je to izglednija opcija da postanemo obitelj. Dok smo se mi intenzivno bavili aktivnostima vezanim za posvajanje, pozvani smo na uvodno predavanje o FertilityCare sustavu. Počeli smo pratiti ciklus, ponovili smo neke pretrage, skupljali stare nalaze… Moram priznati da sam prvi put čula da kroničan umor, smeđe krvarenje, bol i PMS nisu normalne pojave i da su sve to naznake da nešto nije u redu.
Osim male rezerve jajnih stanica prvi puta je otkriveno da imam i loše vrijednosti još nekih hormona. Doktor mi je savjetovao da promijenim prehranu, napravila sam test intolerancije na hranu i izbacila gluten, mlijeko i mliječne proizvode i jaja. Uz to sam dobila hormonalnu terapiju, razne vitamina i dodatke prehrani, a sve u cilju da mi se preostale jajne stanice dovedu u čim bolje stanje i tako maksimaliziraju šanse za oplodnju.
Uz redovito vježbanje za nekoliko mjeseci osjećala sam se fantastično, izgubila sam desetak kilograma, umor je potpuno nestao, PMS također, bila sam puna energije… Ali od trudnoće i dalje ništa. Mislim da sam se polako prestala i nadati.
Odlučila sam se intenzivnije pozabaviti posvajanjem i trud je napokon urodio plodom! U svibnju 2013. upoznali smo naše malo čudo, prekrasnu djevojčicu od 3 mjeseca koja je čekala samo nas. Napokon smo postali obitelj! Iako presretna i puna obaveza i brige o maloj bebi i dalje sam priželjkivala trudnoću, porod, dojenje… I dalje sam željela veliku obitelj.
Nastavili smo s terapijom i susretima u FC-u. U jesen mi je doktor predložio da napravimo još neke pretrage, regulirao mi terapiju i rekao da pokušamo dogovoriti termin za laparaskopiju jer je sumnjao na endometriozu. Negdje oko Božića počela sam se čudno osjećati, prošlo je tek nekoliko dana od ovulacije, ali ja sam znala, nešto je bilo drugačije, nisam se usudila nikome ništa reći, ali znala sam… Bila sam trudna!!! Čekala sam dok nije došlo vrijeme da mi i test i nalaz krvi potvrdi trudnoću. Nismo mogli vjerovati!
Kontrolirali smo hormone isprva svaki tjedan, kasnije rjeđe i to mi je davalo osjećaj mira, jer sam znala da je sve u redu. Cijelu trudnoću sam se osjećala fantastično i u devetom mjesecu 2014. bez velike muke rodila prekrasnog sinčića.
Danas imamo dvoje prekrasne djece, ali osjećamo da to nije kraj, želimo ih još barem toliko! Želimo naglasiti da nas je oduševio cijeli sistem rada u FertilityCare-u, podučavateljica nam je uvijek bila dostupna i susretljiva, doktor Boyle, iako u Irskoj činio nam se bliži i pristupačniji nego ijedan kojeg smo susreli ranije. Imali smo osjećaj da se zaista trude otkriti uzrok neplodnosti, a isto tako da im je važno da mi razumijemo svaki korak i postupak. Prvi puta od početka borbe s neplodnosti netko nas je gledao kao kompletne osobe i zato im ovim putem želimo zahvaliti.
Iako nam se neplodnost činila kao težak križ, a stav Crkve da je umjetna oplodnja grijeh velikom nepravdom koju smo više puta dovodili u pitanje, danas smo presretni što nismo pokleknuli pred duhom ovoga svijeta i što smo dozvolili Bogu da nas vodi svojim putem. To je put koji nas je ojačao kao osobe, produbio našu vjeru i naš međusobni odnos. Upoznali smo mnoge divne ljude i stekli iskustva koja su nas promijenila. Tim putem smo trebali proći kako bismo dozvolili Bogu da stvori našu obitelj na ovako čudesan način!
Nakon godinu dana braka ginekolog mi je preporučio da svakako odem na savjetovanje sa specijalistom za umjetnu oplodnju ako želimo imati djecu. Nakon toga otišla sam na preporučeno savjetovanje. Suprug nije bio sa mnom jer je bio u inozemstvu. Specijalist mi je potvrdio mišljenje ginekologa – mi smo kandidati za postupak umjetne oplodnje jer nam se bliži 40-ta, ja imam jedan jajovod, a suprug je često dugo poslovno odsutan. Također je rekao da bi s postupkom trebalo započeti sto prije. Cijeli taj posjet za mene je bio prilično stresan. Nakon razgovora sa suprugom zajedno smo odlučili da nećemo ići na postupak umjetne oplodnje.
Ispričala sam svoje iskustvo prijateljici i ona mi je preporučila FertilityCare. Ubrzo sam se prijavila. Do dolaska supruga sama sam pohađala uvodno predavanje i odlazila na sastanke s podučavateljicom koja mi je rekla da s mojim ciklusom sve izgleda u redu. Da se to potvrdi bilo bi dobro napraviti pretrage spolnih hormona, ali nije nikakva žurba. Uskoro se pridružio i suprug. Od liječnika smo dobili uputnice za pretrage hormona. Prije nego smo uopće stigli napraviti pretrage, nakon samo 2 mjeseca primjene FertilityCare sustava ostali smo trudni prirodnim putem i danas smo roditelji jednomjesečnog sinčića.
Nakon tri godine braka i pokušaja da dobijemo dijete prirodnim putem potražili smo pomoć. Prvo smo se obratili liječniku ginekologu koji je na osnovu mojih nalaza i urednog ciklusa zaključio da je sa mnom sve u redu i da je problem u mom mužu (dijagnoza: oligoastenozoospermija), te nam je savjetovao umjetnu oplodnju. Pokucali smo na vrata više priznatih liječnika, ali kod svakog je zaključak bio isti – umjetna oplodnja . Kako smo jako željeli dijete, a uvjereni da nam je jedina opcija umjetna oplodnja počeli smo prikupljati nalaze uz dogovoreni termin postupka.
Cijelo to vrijeme i ja i suprug smo se preispitivali da li ići na umjetnu oplodnju ili pokusati nešto drugo. Zar je moguće da ne postoji alternativa? Najviše nas je smetao pristup liječnika, koji se po našem mišljenju nisu previše potrudili otkriti uzrok problemu, da li iz neznanja ili nebrige, to ne znamo. Po njihovom pristupu, odlazak na umjetnu oplodnju nije ništa strašniji od odlaska zubaru.
Božji putovi su zaista čudni i mi smo se u to uvjerili. Iako sam za FertilityCare čula par godina prije od prijateljice koja je i sama zahvaljujući FertilityCare sustavu postala mama, tada mi se to činilo moram priznati malo apstraktno. Kako se dogovoreni termin postupka bližio, tako smo suprug i ja postajali sve više sigurni da to jednostavno nije za nas i da mora postojati i drugi način da postanemo roditelji. Tada sam se sjetila prijateljice i njene priče o FertilityCare sustavu i odlučili smo pokušati. Vrlo brzo nakon našeg upita tj. prijave, imali smo i zajednički susret sa podučavateljima koji su nas uvjerili da je to put kojim trebamo ići. Uslijedili su susreti sa našim dragim podučavateljicama, praćenje kalendara i nakon par mjeseci postavljanje dijagnoze. Iako smo bili uvjereni da je sa mojom plodnošću sve u redu na kraju se ispostavilo da i nije baš tako. Slaba tj . nepotpuna ovulacija je samo jedan od uzroka naše neplodnosti. Suprugov nalaz se djelomično popravio, a uz terapiju propisanu od strane Napro liječnika ostali smo trudni nakon 4 mjeseca. Nažalost, trudnoća je završila spontanim pobačajem u 6 tjednu, ali već u sljedećem ciklusu smo ostali ponovo trudni. Ovaj put je bilo sve u redu i 30.8.2014. na svijet stiže naše malo čudo, naš Petar .
Zahvaljujući FertilityCare sustavu, koji njeguje individualan pristup u rješavanju problema neplodnosti, zahvaljujući divnim i strpljivim podučavateljima koji su tu i uvijek odgovaraju na sva naša pitanja, mi danas uživamo sa svojim sinčićem.
Sa 15 godina dijagnosticiran mi je sindrom policističnih jajnika. Sa 26 godina, 4 mjeseca nakon vjenčanja ostala sam trudna i bili smo presretni. Ali već u 6. tjednu izgubila sam trudnoću. Liječnici nisu nudili nikakvo posebno objašnjenje – samo ono: ”To se događa. To je neka vrsta prirodne selekcije kad nešto s plodom nije u redu”.
Napravili smo neke pretrage i odlučili pokušati ponovo. Nalazi su pokazali hormonalni disbalans, ali rečeno nam je da hormoni mogu smetati samo začeću, ali ne i u trudnoći – još jedna zabluda. Nakon 6 mjeseci ponovno sam zatrudnila, ali u 7. tjednu trudnoće opet sam imala spontani.
Teško je opisati kako smo se osjećali, nismo znali kako se nositi s tim gubitkom. Shvatila sam da postoji problem koji treba riješiti i odlučila da se neću zadovoljiti površnim objašnjenjima. Odlučili smo naći problem i riješiti ga prije nego pokušamo ponovo. Počele su pretrage bez kraja. Zahvalni smo jako mojoj ginekologici koja je imala puno razumijevanja i svaku uputnicu koju sam zamolila ona je dala bez pogovora. Nakon mjeseci i mjeseci pretraga nađena mi je nasljedna trombofilija (sklonost zgrušavanju krvi) i manji septum na maternici. Nekih godinu i pol nakon 2. spontanog osjećala sam se kao da mogu pokušati ponovo. Brzo sam ostala trudna i primili su me u bolnicu radi trombofilije, a za hormonski disbalans su rekli da nije problem. U bolnici sam ležala mjesec dana, ali su iz dana u dan odgađali početak davanja injekcija i u 8. tjednu trudnoće sam opet imala spontani… I sad dok pišem ovo steže mi se srce kad se sjetim te tuge, očaja i osjećaja bespomoćnosti. Doktori su opet dali objašnjenje da je vjerojatno problem u samom plodu. Meni je sve govorilo da nije tako, i iako su u bolnici negodovali, na naše inzistiranje su napravili kariogram ploda. Kariogram je pokazao da je plod bio zdrav! Tada smo saznali da sam nosila djevojčicu, što je nekako pojačalo bol…
Nismo znali kako dalje. Bilo je teško raditi, komunicirati s ljudima, funkcionirati u svakodnevnom životu. Prva dva puta smo se oporavili nekako, ovaj put nismo znali kako. Mala utjeha bila nam je nastaviti tražiti uzrok i riješiti problem. Napravljena mi je laparoskopija sa drillingom jajnika i histeroskopija, u kojoj mi je uklonjen manji subseptum na maternici. Želja za djetetom bila je sve veća, ali smo se bojali ponovnog gubitka.
A onda smo čuli za NaPro i to se činilo kao nešto stvoreno za nas, jer je to prvi put da je netko nudio nadzor i za vrijeme trudnoće i potpuno drugačiji pristup ženskom zdravlju. Uključili smo se s velikim povjerenjem. Nakon 3 mjeseca praćenja ciklusa imali smo prvi razgovor s doktorom, i on je nakon uvida u kalendar i hormone rekao da trebam promijeniti prehranu zbog moguće intolerancije na brašno, šećer i mlijeko. Propisao je neke lijekove i onda su počeli mjeseci korigiranja terapije. Kad sam promijenila prehranu, osjećala sam se odjednom puna energije, nestao je moj pms i popravio mi se ten. Osjećala sam da je to bila prava stvar za mene. Bili smo nestrpljivi, ali morali smo čekati da se hormoni i kalendar potpuno srede prije trudnoće. Naša poučavateljica FertilityCare sustava je bila uvijek na raspolaganju i imala je puno razumijevanja za naše strahove i nestrpljenje.
Šest mjeseci nakon početka terapije hormoni su bili uredni, i odlučili smo pokušati – ostala sam trudna u prvom ciklusu. Ovaj put uspjela sam kod svog ginekologa dobiti odmah i injekcije za razrjeđivanje krvi. Nakon tri izgubljene trudnoće, svaki dan je za mene bio pun strepnje – tako da je beskrajno puno značilo to što je NaPro doktor kontrolirao moje hormone svaka dva tjedna, to me umirivalo.
Trudnoća je bila uredna i s vremenom sam se opustila. To zdravo i veselo dijete je postalo centar našeg svijeta i ispunilo naša srca na način koji se ne može opisati! Beskrajno smo zahvalni na podršci našoj FC poučavateljici, na njenoj mirnoći i razumijevanju, kao i doktoru i svim ljudima koji su nam pomogli da to ostvarimo. Sljedeću trudnoću ćemo sigurno opet voditi putem FertilityCare sustava.
Sve što smo prošli sad se čini daleko, ali je na nama ostavilo traga – sada znam da je to bio križ koji nam je Isus namijenio kako bi nas približio sebi.
Mirela i Ivica
2014.
Nakon više od godinu dana bezuspješnog pokušavanja postizanja trudnoće uvidjeli smo da nešto nije u redu i potražili pomoć doktora. Iako sam znala da imam policistične jajnike, doktorica bi mi uvijek govorila da to ne bi trebao biti problem za ostvarivanje trudnoće. Međutim, napravili smo još neke pretrage i utvrđeni su mi problemi s hormonima, odnosno jako niski progesteron, a kod supruga asthenozoospermia. Dobili smo terapiju u obliku tableta, jako se nadali da ce nam pomoći, ali nakon još jedne godine ništa se nije događalo i posljednje sto su nam ponudili bilo je IVF, što kod nas, našom odlukom nije dolazilo u obzir. Tada smo saznali za FertilityCare sustav i odlučili probati. Već na uvodnom susretu jako nam se svidjelo i uključili smo se u program. Kako smo počeli pratiti kalendar i krenuli na susrete s podučavateljicom sve smo više vjerovali da je moguće da postanemo roditelji. To nam se vrlo brzo i ostvarilo. Nakon samo tri mjeseca, pohađanja programa i vođenja kalendara te praćenja pravila FC sustava bila sam trudna na veliko iznenađenje svih, a najviše naših doktora.
FC preporučujemo svima koji imaju problema s plodnošću jer na drugačiji način gleda na naše probleme i kad krenete na susrete više vam nisu tako veliki i nerješivi, ne osjećate se bolesno i grozno kao što nam je bilo dok smo se liječili u bolnicama. FC je nešto predivno što je obogatilo i naš brak i znanje o plodnosti te ga planiramo koristiti i dalje za praćenje svog zdravlja i daljnje planiranje obitelji. Jako smo zahvalni svojoj podučavateljici što je bila uz nas, pomogla nam i ohrabrivala nas.
Od kada sam dobila menstruaciju sa 14 godina ona je bila oskudna i neredovita, svaka 3-4 mjeseca, znači otprilike 4 ciklusa godišnje. Nisam se previše oko toga zabrinjavala jer su to doktori pripisivali stresu, govoreći da mora proći još neko vrijeme da se sve stabilizira, da je tako uvijek na početku. Ni nakon par godina nije bilo nikakvih promjena, te mi je sa 21 godinom dijagnosticiran sindrom policističnih jajnika. Na dosta grub i netaktičan način saopćeno mi je kako ću teško ostati trudna. Bila sam u šoku neko vrijeme te je ova činjenica dosta utjecala na moje daljnje razmišljanje i poglede na život.
Sa 25 godina sam se udala i na našu veliku radost čim smo poželjeli ostala sam trudna. Nažalost izgubila sam trudnoću. To je bio veliki šok za mene i mog muža. Bili smo mladi i nesvjesni situacije u kojoj smo se našli. Napravili smo brojne pretrage koje su pokazale da je s nama sve u redu, da smo kompatibilni i tu je bio kraj te priče. Rekli su da se takve stvari događaju, kako je to prirodna selekcija, te nam poželjeli više sreće sljedeći put uz napomenu kako smo još mladi i da ima vremena. Ja sam dugo sebe okrivljavala. Držala sam sve u sebi, na van sam nastojala ostaviti dojam kako je sve u redu, da još ne želimo djecu, ignorirala sam cijelu situaciju i ponašala se kao da se to događa nekom drugom, a ne nama. Nakon 8 mjeseci opet sam ostala trudna, ali ubrzo je uslijedio novi šok, opet sam u 7-8. tjednu izgubila trudnoću. Krivila sam stres za sve, te sam odlučila promjeniti posao. Ubrzo sam i uspjela u svojoj nakani, te sam se posvetila nastavku obrazovanja i karijeri. Odlučili smo na neko vrijeme odgoditi trudnoću da se psihički i fizički oporavim. Nakon godinu dana na novom poslu na našu veliku radost opet ostajem trudna, ali opet u 7-8. tjednu gubim trudnoću. U velikom smo šoku i ja i muž. Do tada sam u životu uspjevala ostvariti sve što bih odlučila, ali na ove događaje nisam mogla utjecati i to me ubijalo. I dalje sve držim u sebi, nastojim o tome ne pričati, udaljavam se od prijatelja, zatvaram u sebe, pravim se kao da se to nekom drugom događa. U strahu sam da se nikada neću ostvariti kao majka, te me to jako opterećuje. Preko prijatelja odlazimo kod raznih doktora koji kažu kako smo još mladi, da je sve u redu, te da samo dalje pokušavamo. Polako nam nestaje snage, te odlazimo u crkvu na razgovor i duhovnu potporu. Odlazim u Tabor u Samoboru i molimo se, to nam je jedino ostalo. Ubrzo opet ostajem trudna, te čim saznajem odlazim na bolovanje. S velikim strahom i nadom proživljavam svaki dan. Na preglede idem često u pratnji supruga koji umjesto mene govori jer ja nemam snage govoriti. U grlu mi se steže, kada trebam reći povijest bolesti ne mogu govoriti i počinjem plakati. Muž je moja moralna potpora, te nam oboma daje snagu. Prolaze dani, mjeseci, sve je u redu. Zbog neredovitih ciklusa ne znaju kada mi je termin poroda te u bolnici ostajem do poroda. Oboje smo na porodu, rađam prirodnim putem našeg malog momka. Ostvarila se naša najveća želja, postali smo roditelji.
Nakon godinu i pol od prvog poroda na našu radost opet ostajem trudna. Manje sam u strahu jer mislim kako smo našli recept da sve dobro prođe, međutim opet gubim trudnoću. Nemam više snage sve to prolaziti. Ne želim da mi sin ostane jedinac, ali jednostavno je to preveliki stres. U kratkom vremenu se toliko obraduješ kad saznaš da si trudan, te planiraš svoj život i idućih par godina već vidiš pred svojim očima, a u drugom trenutku kada izgubiš trudnoću kao da svi snovi padnu u vodu.
Na granici sam da se pomirimo sa situacijom, te da zahvalimo na jednom zdravom djetetu. Tada saznajemo za FertilityCare program i odlučujemo se pokušati tu dobiti odgovor na naše probleme. Nakon par mjeseci edukacije i praćenja ciklusa NaPro liječnik ustanovljuje slabu folikularnu funkciju i propisuje mi terapiju. Uz podučavateljicu i liječnika redovno pratimo moje hormone, osjećam se zaštićeno i sigurno, te sam uvjerena kako će sve biti u redu. Već nakon drugog ciklusa terapije ostajem trudna. Hormone nastavljam kontrolirati, te sukladno liječnik prilagođava terapiju tokom trudnoće. Ubrzo se rađa naš drugi sinčić, ranije mjesec dana i carskim rezom, ali živ i zdrav.
Tu nije kraj priče. Dok dojim nemam ciklus. Kad sam prestala dojiti nisam ga ni dobila već saznajem da sam opet trudna. Na naše veliko iznenađenje, ali i sreću. U strahu sam da opet ne izgubim trudnoću, ali odmah sa spoznajom o trudnoći počinjem sa terapijom koju mi propisuje NaPro liječnik. Sad sam u 8. mjesecu trudnoće, još sam na terapiji i pod nadzorom, ali sve je u redu. Za mjesec dana nam stiže i treći sin, te se dečki jako vesele braci.
Jako sam sretna što smo otkrili FertilityCare program. Sudjelovanje u programu je utjecalo na mene da se opustim i da se osjećam zaštićeno, te nam je omogućilo da ostvarimo svoju najveću želju a to je velika obitelj.